Pre posete etno centru Balašević, slobodno možemo reći kompleksu, imali smo oprečne komentare, od velike hvale do vrlo negativnih utisaka. Naš utisak je upravo takav, oprečan!
Ali hajde da krenemo redom.
Put
Etno centar Balašević Rtanj se nalazi uz sami put Paraćin – Zaječar i udaljen je od planine Rtanj oko 7 Km. Nama je od Beograda trebalo oko 2h autoputem E75 gde smo se kod Paraćina isključili sa autoputa i krenuli u pravcu Boljevca i Zaječara. Posle isključenja sa autoputa do Balaševića nam je trebalo oko 30 minuta a sam put je uređen vrlo lepo. Dakle, nikakav problem nije doći do Balaševića i vrlo lako se stiže i pronalazi samo mesto.
Balaševići kod Rtnja
Etno centar Balašević Rtanj je vrlo lepo osmišljen kompleks. Sa prednje strane se nalazi prostrani parking na dva nivoa sa koga se ulazi u restoran a sa desne strane je staza koja vodi do bungalova, bazena, malog kafea i kamenih kaskada na kojima su suncobrani i ležaljke. Sve je građeno u stilu kamen-drvo a bungalovi su projektovani u skladu sa lokalnom arhitekturom.
Apartman koji smo dobili je bio vrlo prostran sa dve odvojene sobe i dva toaleta sa kupatilom. Sav nameštaj je od masivnog drveta i vrlo je kvalitetano urađen. Vidi se da je neko stručan osmislio izgled i uređenje smeštaja.
Iz tih prostranih soba se izlazi na dve veeelike terase koje gladaju na kaskade sa mobilijarom za bazen i dvorište kompleksa.
Iz svakog ugla etno centra Balašević se krajičkom oka visoko u nebo uzdiže planina Rtanj i vrlo neobično izgledaju prave linije ove trostrane „piramide“. Bazen je zatvoren ali se pokretna stakla i krov otvaraju vrlo lako te se zatvoreni bazen pretvara u otvoreni dok u sredini bazena dominira vikinški brod do koga vodi mostić. Voda u bazenu je bila vrlo čista i malo jače hlorisana. Takođe su na raspolaganju tereni za tenis, košarku mali fudbal.
Dakle, ceo kompleks je vrlo prijatan, skladan i lepo uređen sa vrlo interesantnim detaljima.
Usluga kod Balaševića
Ovaj deo priče je onaj koji izaziva na društvenim mrežama buru oprečnih komentara.
Jedan deo osoblja (ovde prvenstveno mislimo na neke od osoblja iz restorana) je vrlo neprofesionalan. Ponekad se može desiti da čekate u restoranu da vam neko priđe i do 20 minuta a kada vam i priđe onda je ponašanje vrlo neprofesionalno. Takođe se može desiti da čekate na porudžbinu vrlo dugo, što je opet prilično nezgodno. Posmatrali smo lica gostiju koji pogledima prate konobara koji im odmahuje rukom (u stilu „sačekajte u gužvi sam“) i u očima smo im videli onaj pogled „Pa zar sam ja manje vredan gost od ostalih“
Takođe smo imali situaciju da smo zaustavili tog istog konobara kako bi poručili kaficu ujutru, dok nas je on gledao i ne sačekavši da završimo rečenicu nešto promrmljao i nastavio da hoda dalje ostavivši nas u čudu.
Jedan deo osoblja je bio prilično fin i profesionalan ali je bilo kakva interakcija sa drugim delom bila vrlo neugodno iskustvo.
Posle ovoga nam je bilo jasno odakle ti oprečni komentari koje smo dobili. Ako ste imali sreće da naletite na dotične konobare, sigurni smo da su vam izazvali bes, negodovanje i ljutnju ali ako ste se zadesili u smeni ovih drugih, sve je bilo manje ili više u redu.
Drugi deo priče o usluzi je higijena. Kao što smo napisali, ceo kompleks, počevši od apartmana, bazena dvorišta i svih drugih objekata je vrlo lep. Međutim ujutru smo zatekli prepune korpe za otpatke, posteljina u apartmanu je mirisala na sveže oprani veš ali su zato zavese imale fleke po sebi a ugođaj je kvarila četkica za zube zabodena u krov kao i mnogo paučine na terasi.
Ova zapažanja smo odmah preneli menadžmentu Balaševića koji su bili vrlo profesionalni i rekli nam da su svesni propusta te da se od pre 4 meseca promenila skoro cela ekipa ali postoji još prostora za napredak.
Iz njihove priče smo shvatili da imaju problem da pronađu obučeno osoblje u ovom kraju što ne predstavlja prepreku samo na ovom mestu već i na mnogim drugim koja smo obišli. Definitvno u unutrašnjosti Srbiji fali obučen kadar u ugostiteljstvu koji će moći na profesionalan način da prima goste.
Hrana kod Balaševića
U okviru aranžmana smo imali uračunat doručak koji je organizovan na bazi švedskog stola. Gibanica specifična za ovaj kraj Srbije, odličan sir, kiselo mleko u zemljanim posudama, kajgana, jaja na oko, viršle, šunkarica, paradaiz, krastavac, masline, maslac, džem… Sve u svemu pristojna ponuda i kvalitet hrane za doručak.
Primetili smo da su svako jutro pripremali jagnjetinu na ražnju te smo odlučili da je probamo za ručak.
-
Klinci su jeli po 5 ćevapa sa pomfritom i prilozima
-
Mi smo poručili 500 gr jagnjetine sa ražnja
-
Šopsku salatu i kupus salatu
-
Ljutu papriku sa belim lukom u ulju
-
Pivo, voda i dva sokića
Ja sam iz Boljevca i situacija u etno centru Balasevic mi je poznata i sa one druge strane. Nije problem pronaci obuceno profesionalno osoblje, problem je zadrzati ih i problem je u odnosu vlasnika prema njima. U tolikom, vi kazete-kompleksu sa preko 100 lezaja, restoranom, terasama i ostalim pratecim objektima rade 2-3 kuvarice, 4 konobara i nekoliko spremacica. Zene u kuhinji „padaju na nos“ od posla, nije ni cudo da se porudzbine toliko cekaju, konobari rade od jutra do sutra bez slobodnog dana za minimalnu platu, spremacice takodje. Ako hoce profesionalno da rade moraju zaposliti radnu snagu, dati platu i popraviti odnos prema osoblju. Etno centar je lep, ali njega cine i ljudi, a ne samo sobe, tereni, drvo, kamen, voda … Ljudi moraju da ga odrzavaju, a malo ih je da stignu sve i da pritom budu i ljubazni.
Posetili smo hotel Balašević na rtnju, noćenje sa doručkom reklisu nam pre rezervacije da imaju kuhinju: kuvana jela jela ispod sača i drugo. Došli smo u hotel smestilise za ručak bio je samo roštilj uz obećanje sutra će biti kvana jela drugi dan samo roštilj i treći i nakraju poslastica četvrti dan samo roštilj i trovanje roštiljom supruga i ja celu noć smo povraćeli ujutri supruga je otišla na recepciju da kaže šta se dogodilo nikoga mije interesovalo niko noje došao da vidi šta se dogodolo prilikom napuštanj hotela svo osblje je imalo te noći problem sa virusom. Kad smo se vratili u Beograd ja sam zaglavio na Infektivnoj klinici.
Supruga Zlatica i dip.niž. zaštite na radu Zdravko Konjević koji zna šta je trovnje hranm.
Uskrsnje praznike, suprug i ja proveli smo u „Etno centru Balasevic“.Krenuli smo na put da upoznamo lepote tog kraja, ali sa zebnjom smo se priblizavali Balasevicu.Citajuci kritike predhodnih gostiju,nismo znali sta nas ceka.A cekao nas je osmeh ljubazne recepcionarke, cista mirisljava soba, sobarice koje su dolazile nekoliko puta dnevno da pitaju da li nam je nesto potrebno, topla, cista voda u bazenu, usluzni konobari, ukusna hrana i mladi, ambiciozni menadzer, od skora direktor ovog prelepog kompleksa, Aleksandar, koji sa svojim timom menja sliku o Balasevicu.
Balasevic etno centar posetili smo dva puta , pre nekoliko godina. Sve ovde navedeno je potpuno tačno. Lepo osmišljen kompleks kome nedostaje dobar menadzer , disciplina, adekvatan kadar, obučen po svakom osnovu a najviše za to šta znači pružiti uslugu i kako udovoljiti gostu. Međutim, kao što vlasnici ponizavaju zaposlene dajući im minimalne plate i nijedan slobodan dan , tako ponizavaju nas, goste, misleći da sve to nećemo primetiti i da će popularne cene kamuflirati sav haos, nehigijenu, neljubaznost, nervozu. Zbog toga više ne eksperimentišemo sa ovakvim kompleksima u ovom delu Srbije, znajuči da je skoro svuda ista priča, isti bezuspešni pokušaji bavljenja turizmom, bez ulaganja u znanje i struku. Zato dok se ne osvestimo , profitiraće Slovenija, Mađarska, pa i Makedonija, Rumunija i Bugarska.
Postovana Boljevcanka..Za sve sto ste napisali ste u pravu.Sticajem okolnosti,skoro sam stupio u kontakt sa osobom koja se predstavila kao Sasa i kao SEF restorana i kuhinje.Culi smo se u vezi zaposlenja .Radno mesto konobar..Uz sve lepe price i VELIKE potrebe za pravim ugostiteljskim osobljem, ali pravimskolovanim ugostiteljskim radnicima dosli smo i do teme PLATE…Da bi mi doticni SEF ponudio platu koju imam u svom gradu gde zivim. Pa zar trebam otici 200 km od kuce,ostaviti porodicu, tarad iste plate…Ne mozete platiti skolovanog konobara sa visegodisnjim iskustvom koji ce cuvati posao, goste i objekat u mome radi isto kao nekog priucenog konobara…Ali zato i dolazi do katastrofalnih rezultata rada u ovakvim ugostiteljskim objektima..
Hotel Balašević rtanj boravili smo supruga i ja 5 dana totalno razočarenje za doručak podgrejana gibanoca od prethodnog dana u kojoj nema sira projice od par dana i po nešto malo salame i jaja ručak nikad ništa kuvano i ako su rekli da se svaki dan kuva za rućak mirali smo da naručujemo roštilj jer to im de više isplati peti dan večerali dmo roštilj i otrovsli se hranom pravili su se ludi.
Danas svraća li. Konobar Užasno neljubazan, ne zna da posluži sladoled, umače ono za kugle u neku szrokavu čašu i žali se da on nije tu poslastičar nego konobar, a suprug čekao kafu pola sata, kaže konobar dok izneli iz magacina. Prljavo i prašljavo. Jednom rečju užas.
Juče smo svratili sa seminara nas 25 na ručak u restoranu Balašević.Ručak je najavljen tri dana ranije za juče u 13h. Samo smo piće čekali da nam posluže više od pola sata a ručak koji je najavljen za 13h čekali smo sat i po vremena. Sad i nikad više tamo.
Upravo tako :nikada više tamo. Blago je reći „užas“. Ništa tužnije i ružnije nisam videla u svom životu….jad je smeštaj i ljubaznost i ceo kompleks. Sivo je sve…